Follow usTwitterFacebook

Pope Francis canonises Swedish convert who saved Jews from the Nazis

Pope Francis proclaimed two new saints on Sunday: a Lutheran convert who hid Jews during the Second World War and the Polish founder of the first men’s religious order dedicated to the immaculate conception.

Francis called Swedish-born Elizabeth Hesselblad and Stanislaus Papczynski “exemplary witnesses to this mystery of Resurrection” during the canonisation Mass in St Peter’s Square. Poland’s President Andrzej Duda and first lady Agata Kornhauser-Duda attended the ceremony.

Hesselblad saved the lives of 12 Jewish members of the Piperno-Sed families by hiding them in the convent in Rome where she was superior from December 1943 until the capital’s liberation on June 4, 1944.

Israel’s Holocaust centre Yad Vashem bestowed on her the title “Righteous Among the Nations.” It said Hesselblad never tried to convert those she saved but instead insisted “that they say their Hebrew prayers and fulfil other obligations of their religion.”

Hesselblad, who was baptised in the Reform Church, migrated to the United States where she worked as a nurse and converted to Catholicism. She later moved to Rome, where she became a nun and dedicated her life to her religious order. She died of natural causes in 1957 and was beatified in 2000.

She is Sweden’s second saint in 625 years, following St Bridget, who was canonised in 1391.

Her canonisation comes ahead of Francis’s scheduled trip to Sweden later this year to mark the 500th anniversary of the start of the Protestant Reformation.

Stanislaus of Jesus and Mary, as he is known, supported hospitals and shelters for the poor and cared for the sick in 17th-century Poland. In his early years he himself experienced serious sickness and begged in the streets.

“Papczynski preached mercy and encouraged people to do acts of mercy,” the Polish episcopate said on its website.

His crowning achievement was founding the order of Marian Fathers, which preached the cult of Holy Mary.

Papczynski was born in 1631 to the family of an ironsmith in the village of Podegrodzie, in southern Poland. He had one brother and six sisters, and died in 1701.

 









wpsd_autopost:
1

1 comment

  1. Lucija Suzana Reply

    Marija Droste zu Vischering, bila je po rodu grofica, dakle plemkinja. Rodila se na blagdan Male Gospe 1863.g. u Munsteru, u Njemackoj, u krilu stare i duboko katolicke obitelji. Bezbrizno je djetinjstvo provela u dvorcu Darfeld, nedaleko od rodnoga grada. Djevojcica je bila veoma zivahna, a njezina odgojiteljica pise o njoj: “Rijetko sam vidjela tako zivahno, veselo i drazesno dijete. Na njoj je bilo sve ljupko, tako da je zbog toga njezinu majku pocela hvatati neka zabrinutost.”
    Marija je imala divne roditelje. Njezin otac grof Klement bio je poslanik u parlamentu u Berlinu, a majka grofica Helena von Galen bila je u rodu sa slavnim nadbiskupom iz Mainza Kettelerom, te s buducim biskupom u Munsteru i kardinalom von Galenom, koji je po svoj Njemackoj bio poznat po svome otporu prema Hitleru i njegovu rezimu. No, osim tih vanjskih odlika resila ih je obje, poboznost prema Srcu Isusovu. Majka je tu spasonosnu i nadasve korisnu poboznost naucila jos kao gojenica u domu sestara Srca Isusova u Blumenthalu kod Aachena. Za nju je u vrijeme trajanja zaruka osvojila o svoga buducega muza. Sa svojom obitelju, ona ce redovito obavljati poboznost prvih petaka. U tako izrazito duboko krscanskom okolisu i Marija je primila odlican vjerski odgoj, snazno obiljezen poboznoscu prema Srcu Isusovu. Kip Bozanskog Srca resio je njihovu dvorsku kapelu, a i Isus je s probodenim Srcem bio srediste te divne krscanske obitelji. Ona je Njemu bila sva posvecena, Njemu je posve pripadala. A Isus, vjeran Svojim obecanjima, blagoslovio je tu obitelj posebnim blagoslovom.

    Marija je isla u skolu kod sestara Srca Isusova. Kako je intelektualno bila bogato obdarena, naucila je vise stranih jezika, pa latinski, a bila je izrazit talenat i za glazbu i slikarstvo. Vrativsi se u ocinsku kucu, posvetila se kao socijalna radnica sluzbi bolesnika i siromaha. No, to je bilo samo prijelazno razdoblje. Nju je Gospodin zvao u samostan. Ona se tomu pozivu najspremnije odazvala, te 10. sijecnja 1889.g., stupila u samostan sestara od Dobrog Pastira u Munsteru.
    Svrsivsi novicijat, provela je nekoliko godina u radu s mladezi. Briga za rehabilitaciju mladezi narocita je zadaca Instituta od dobrog Pastira. Kao veoma sposobna sestra, Marija je vec god. 1894., poslana u Portugal, u Oporto, da ondje bude poglavarica. U toj se sluzbi pokazase i njezine izvanredne sposobnosti za upravu. Kao poglavaricu resila ju je i cvrstoca, ali i duzna razboritost. Unatoc teskoj bolesti, koja ju je odvela gotovo na rub groba, Marija se i dalje posvecivala, ne samo svojoj redovnickoj zajednici, nego i djelima ljubavi, a podrzavala je i odlicne veze s crkvenim vlastima u biskupiji. Gospodin je Svoju vjernu i revnu sluzbenicu pohodio krizem uzetosti. Kako je ta bolest sve vise napredovala, ona je vise i trpjela. U takvom je stanju jos vise stovala Isusovo Srce i Njegov kriz.

    Nalazeci se na bolesnickoj postelji, a posto se posavjetovala sa svojim ispovjednikom, buducim patrijarhom Indije, monsinjorom Theotonijem Ribeira de Castrom, god. 1898., dva puta je pisala papi Leonu XIII., moleci ga da ljudski rod posveti Srcu Isusovu. Papa je bio iznenadjen takvim posredovanjem, pa je stvar predao najprije na ispitivanje teolozima. Plod ispitivanja bila je papina enciklika Annum sacrum od 25. svibnja 1899., u kojoj Papa navijesta otvaranje Svete godine 1900. i trazi od biskupa svega svijeta da 11. lipnja ljudski rod posvete Srcu Isusovu.

    Sestra Marija od Bozanskoga Srca umrla je tri dana prije toga, tj. 8. lipnja 1899., bas kad je pocinjala trodnevnica kao priprava za svecani cin posvete.
    Pokopana je na groblju u Oportu medju siromasima, no glas je o njezinoj svetosti sve vise rastao, pa je pokrenut postupak za njezino proglasenje blazenom. Kod beatifikacije te odlicne Bozje sluzbenice papa Pavao VI. je rekao:
    “Sestra Marija od Bozanskoga Srca Droste zu Vischerinh potjece iz ugledne plemicke obitelji. Do jos vecih je casti dosla ipak po izvanrednim milostima koje joj je Bog udijelio, po vatrenom stovanju Srca Isusova i po brizi za ugrozenu mladez i siromahe. Isto vrijedi i za njezino neumorno nastojanje oko promicanja svecenickih zvanja. Po teskoj i za spas dusa radosno podnasanoj bolesti, i sama prava slika vjecno Dobroga Pastira, sestra Marija od Bozanskoga Srca postade ponizna glasnica jednoga poslanja, sto ga je po posveti ljudskoga roda Presvetom Srcu Isusovu imao ostvariti nas prethodnik Leon XIII.

    Ova je blazenica isla putem koji za svakoga krscanina moze biti veliko nadahnuce. i like but i hope soone bl ALOJZO STEPINAC

Leave a Reply

  1. most read post
  2. Most Commented
  3. Choose Categories